{"id":3774,"date":"2015-02-23T23:44:06","date_gmt":"2015-02-23T22:44:06","guid":{"rendered":"\/\/zmbss.org\/?p=3774"},"modified":"2026-01-26T12:03:06","modified_gmt":"2026-01-26T11:03:06","slug":"zirirt15","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zmbss.org\/en\/2015\/02\/zirirt15\/","title":{"rendered":"\u017diri"},"content":{"rendered":"<h4 style=\"color:#8e9798;\">Republi\u010dko takmi\u010denje 2015<\/h4>\n<p><\/p>\n<div id=\"acc2\" class=\"ziri\">\n<h3><i class=\"fa fa-circle-o\"><\/i> Klavir<\/h3>\n<div>\n<div class=\"gk-numblock\" data-style=\"style2\"><span>P-3a<\/span><\/p>\n<div style=\"text-transform:uppercase;font-style:italic;\">Massimo Gon (Italija)<br \/>\n      Milan Langer (\u010ce\u0161ka)<br \/>\n      Mariann Marczi (Ma\u0111arska) <\/div>\n<p class=\"algl\" style=\"font-size:80%\">MASSIMO GON po\u010deo je da svira klavir sa 5 godina. Studirao je na Muzi\u010dkoj akademiji Giuseppe Tartini u Trstu sa Lucianom Ganteom. Nakon diplomiranja, za koje je dobio posebno priznanje, studirao je sa Vincenzom Vitaleom u Napulju kratko, a potom je prisustvovao letnjim kursevima Nikite Magaloffa u \u017denevi. Nakon niza vrlo hvaljenih nastupa u zemlji (Premio Venezia, Cata Monti di Trieste per la musica moderna e Contemporanea, La Spezia, Osimo) i me\u0111unarodnih takmi\u010denja (Stresa i Viotti di Vercelli), pozvan je da nastupa u nekim od najva\u017enijih koncertnih prostora u Italiji (Teatro alla Scala, Teatro Regio di Torino, La Fenice, Filarmonica Romana, Teatri Verdi di Trieste, Teatro Massimo di Palermo), u nekoliko evropskih metropola (Moskva, St. Petersburg, Budimpe\u0161ta, Ljubjana, Brisel ), u Sjedinjenim Dr\u017eavama i Ju\u017enoj Americi. U\u010destvovao je na nekoliko me\u0111unarodnih festivala (Mozart Festival, Serate di Stresa, Mittelfest di Cividale, Fiesolana, Asolo Musica, Alghero). Snimao je za izdava\u010dku ku\u0107u Empire Master Sound iz Brisela i nedavno je objavio CD za Velut Luna s integralnim ciklusom Listovih 12 Transcedentalnih etida. Ima sklonost za romanti\u010dni i XX vek repertoar, u nekoliko navrata je izveo dela premijerno. Profesor je na Muzi\u010dkoj akademiji Giuseppe Tartini u Trstu, a redovno je pozvan da dr\u017ei Master Klas na (Konzervatorijumu \u010cajkovski u Moskvi i Liszt akademiji u Budimpe\u0161ti, Hochschule f\u00fcr Musik Staatliche u Manhajmu). Bio je \u010dlan \u017eirija na nekoliko presti\u017enih takmi\u010denja. <\/p>\n<p class=\"algl\" style=\"font-size:80%\">MILAN LANGER pripada vode\u0107im \u010de\u0161kim muzi\u010dkim interpretatorima, on sara\u0111uje s istaknutim solistima i kamernim ansamblima. Nastupao je na koncertima u ve\u0107ini zemalja Evrope, u Americi, Kuvajtu, Japanu, Ju\u017enoj Koreji&#8230; Dok je studirao na Konzervatorijumu u Pragu, a tako\u0111e i na Akademiji scenskih umetnosti sa Valentinom Kamen\u00edkovom, tako\u0111e je u\u010destvovao i na klavirskim kursevima kod Franti\u0161ek Raucha (Weimar, Nema\u010dka) i Guida Agostija (Siena, Italija). U\u010destvovao je sa uspehom na brojnim takmi\u010denjima, uklju\u010duju\u0107i i presti\u017ene me\u0111unarodne konkurse kao \u0161to Bolzano, Santader, Moskva i Pra\u0161ko prolje\u0107e, a laureat je na nekoliko. Pobednik je \u010de\u0161kog nacionalnog takmi\u010denja &#8211; Smetana u Hradec Kralove i Chopin takmi\u010denja u Marianske Lazne. Svirao je u \u010ce\u0161kom klavirskom triju od 1994. godine. Snimio je vi\u0161e od 30 nosa\u010da zvuka (LP, CD), od toga 9 CD-a snimljenih sa \u010ce\u0161kim Triom (Bohemia Music, Supraphon, Arco Diva), Izuzetnu pa\u017enju u posljednje vreme poklanja solo snimcima Piano Fugues A. Rejcha i Eclogues VJ Tom\u00e1\u0161ek (Supraphon), a u SAD-u je objavljeno Dream Voyages za Piano &#8211; kompozicije savremenih ameri\u010dkih kompozitora Carl Vollrath (MMC). Veliku pa\u017enju i aktivnost posve\u0107uje pedago\u0161kom i organizatorskom poslu. Od 1998. godine Milan Langer je profesor klavira na Konzervatorijumu u Pragu (sada je \u0161ef klavirskog odseka). On je inicijator i glavni organizator projekta podr\u0161ke mladih pijanista od 12 do 18 godina The Young Piano konzervatorijuma u Pragu, a osniva\u010d je International Summer Piano kurseva Pra\u0161kog konzervatorijuma od 2008. godine. On vodi master-klasove i seminare u inostranstvu (SAD, Ju\u017ena Koreja, Japan (a \u010desto je i \u010dlan \u017eirija za klavir i kamernu muziku na doma\u0107im i me\u0111unarodnim takmi\u010denjima.<\/p>\n<p class=\"algl\" style=\"font-size:80%\">MARIANN MARCZI je ro\u0111ena u Ma\u0111arskoj. Po\u010dela je da svira klavir u dobi od \u010detiri godine, a do 1991. godine u\u010dila je u klasi Marianne \u00c1brah\u00e1m i G\u00e1bor Csalog na B\u00e9la Bart\u00f3k Konzervatorijumu u Budimpe\u0161ti. Ona je stekla njenu Umetni\u010dku Diplomu i Masterirala 2000. godine na Liszt Ferenc Muzi\u010dkoj akademiji u Budimpe\u0161ti kod profesora S\u00e1ndor Falvai, P\u00e9ter Nagy, i Andr\u00e1s Kemenes. Nastavila je postdiplomske studije u Berlinu na Visokoj \u0161koli za Musiku Hanns Eisler. Tako\u0111e je u\u010destvovala na raznim majstorskim kursevima (Gy\u00f6rgy Kurtaga, Zolt\u00e1n Kocsis, Florent Boffard, Pierre-Laurent Emara i Elisso Wirssaladze). Zapo\u010dela je doktorske studije u 2005. godini, u klasi profesora M\u00e1rta Guly\u00e1s na Liszt Ferenc Muzi\u010dkoj akademiji u Budimpe\u0161ti. Doktorirala je 2008. godine, na temu Gy\u00f6rgy Ligetijeve Klavirske etide. Dobitnica je nagrada na nekoliko nacionalnih i me\u0111unarodnih takmi\u010denja. Svirala je u najva\u017enijim koncertnim dvoranama Ma\u0111arske i u gotovo svim europskim zemljama. Ona redovno svira na brojnim festivalima od Me\u0111unarodnog Bart\u00f3k festivala, Festivala Szeged Chamber Music i Festivala Prag-Be\u010d-Budimpe\u0161ta, Centra Acanthes Festivala, pPianissimo Festivala, Spring u Rusiji Festival Crescendo i muzi\u010dki festival na Ziethenu. Njeni kamerni partneri su M\u00e1rta \u00c1brah\u00e1m, Barnab\u00e1s Kelemen, Katalin Kokas Dora Kokas, Dea Sz\u00fccs, N\u00e1ndor G\u00f6tz, Sophia Reuter, Ditta Rohmann, Mikl\u00f3s Perenyi i Judit Rajk. Izvodila je savremenu muziku sa ansamblima kao \u0161to su Ansambl Echo Berlinu i ansambla Wiener Collage. Dobitnik je Sch\u00f6nbergove nagrade austrijskog Arnold Sch\u00f6nberg Instituta u 2000. godini, DAAD stipendije nema\u010dke pokrajine u 2001. godini, i Annie Fischer Performance Artist nagrade i stipendije ma\u0111arskog Ministarstva narodne kulturne ba\u0161tine u 2002. Ona predaje klavir i kamernu muziku na majstorskim radionicama na Me\u0111unarodnom Crescendo Summer Institutu u S\u00e1rospataku, Ma\u0111arska. \u010clan je \u017eirija WPTA International Piano Competition. Predstavila se i na World Piano konferenciji (Novi Sad, Srbija) i London International Piano simpozijumu. U 2013. godini postala je umetnik Odradek Rekordsa. Predaje klavir na Liszt Ferenc Muzi\u010dkoj akademiji u Budimpe\u0161ti. <\/p>\n<\/p><\/div>\n<div class=\"gk-numblock\" data-style=\"style2\"><span>3b-5<\/span><\/p>\n<div style=\"text-transform:uppercase;font-style:italic;\">Natalia Trull (Rusija) <br \/>\n      Daniel Rivera (Argentina &#8211; Italija) <br \/>\n      Oriol Casal (Nema\u010dka)<\/div>\n<p class=\"algl\" style=\"font-size:80%\">NATALIA TROULL je po\u010dela da u\u010di klavir u rodnom St. Peterburgu. Diplomirala je na konzervatorijumu \u010cajkovski u Moskvi. Me\u0111u nastavnicima su joj bili profesori Y. Zak, M. Voskresensky i T. Krav\u010denko. Njena karijera je pokrenuta kada je osvojila prvu nagradu na Me\u0111unarodnom pijanisti\u010dkom takmi\u010denju u Beogradu 1983. Me\u0111utim, najve\u0107i uspeh je do\u0161ao 1986. godine kada je osvojila srebrnu medalju na Me\u0111unarodnom pijanisti\u010dkom konkursu \u010cajkovski. Godine 1993, Natalia Troull nagra\u0111ena je na Klavirskom takmi\u010denju Masters u Monte Karlu (gde se me\u0111usobno takmi\u010de ve\u0107 pobednici velikih konkursa). Natalia Troull je jedan od najtra\u017eenijih izvo\u0111a\u010da u celom svetu. Me\u0111u istaknutim orkestrima s kojima je nastupala su: Londonski simfonijski orkestar, Los Angeleska filharmonija, Japanska filharmonija, Orchestre de Monte Carlo-, Tonhalle Simfonijski orkestar i svi va\u017eniji ruski simfonijski orkestri. Natalia Troull je svirala sa dirigentima kao \u0161to su Raphael Frubeck de Burgos, Raymond Leppard, Jean-Bernard Pommier, Eri Klas, Gennady Rozhdestvensky, Vassily Sinaisky, Yuri Temirkanov i mnogi drugi. Njen repertoar uklju\u010duje vi\u0161e od 50 koncerata, od kojih se koncert \u010cajkovskog pokazao kao najpopularniji u njenoj interpretaciji.  Njena najbolja interpretacija koncerta \u010cajkovskog je bila u Hollywood Bowl-u pod rukovodstvom Erija Klasa i filharmonije Los Angelesa i u Suntory Hall-u sa Tokijskom filharmonijom i dirigentom Koizumi Kazuhirom (1998-1999 sezona). Natalia Troull \u010desto dr\u017ei master class-ove u SAD-u, Japanu, Italiji, Njema\u010dkoj i Ju\u017enoj Americi. Ona je profesor na Moskovskom konzervatorijumu \u010cajkovski i gostuju\u0107i profesor na Como Accademia di Musica Europea (Italija). Bila je \u010dlan \u017eirija mnogih me\u0111unarodnih takmi\u010denjima, kao \u0161to su Valsesia (Varallo, Italija), Compositores de Espa\u00f1a (Madrid, \u0160panjolska), Ciudad do Porto (Porto), Vianna da Motta (Macau, Portugal ), Monte Carlo (Francuska), a pro\u0161le godine i takmi\u010denja Animato (Pariz, Francuska). <\/p>\n<p class=\"algl\" style=\"font-size:80%\">DANIEL RIVERA je ro\u0111en u muzi\u010dkoj porodici: njegova majka je solo peva\u010dica &#8211; sopran, a otac pijanista i kompozitor. Tetka pijanistkinja ga je po\u010dela u\u010diti osnovama klavirskog zanata. Godine 1973. osvojio je nagradu Vincenzo Scaramuzza u organizaciji Nacionalne zadu\u017ebine za umetnost i nagradu Mozarteum u Argentini. Stipendija koju je tada dobio mu omogu\u0107ava studije u Firenci, gdje je 1975. stekao diplomu za klavir na Konzervatorijumu Luigi Cherubini sa ocenom 10, uz posebne po\u010dasti i pohvale. U nekoliko godina u\u010destvovao je na nekoliko me\u0111unarodnih takmi\u010denja na kojima je osvojio najpresti\u017enije prve nagradne na Konkursu Rina Sala Gallo (Monza 1974), Ettore Pozzoli (Milano, 1975) i Cata Monti (Trst, 1977) druge nagrade na Konkursima Busoni (Bolzano 1976) i Dino Ciani (Milano, 1977) tre\u0107u nagradu na Beethovenovom takmi\u010denju u Be\u010du 1981. godine, peta nagrada na konkursu Santander (Santander 1984 ) i nekoliko pohvala. Od svih nagrada najzna\u010dajnija je nagrada na konkursu Busoni jer je to bila i prilika da nagrada ostane u Italiju posle 24 godine. Ovi rezultati su mu otvorili put za koncertnu karijeru koja ga je dovela do nastupa na velikim pozornicama u Italiji i inostranstvu: Teatro Col\u00f3n u Buenos Airesu, u Kijevu Philharmonic Hall, Queen Elizabeth Hall u Londonu, Park Music Hall u Dallasu, Musikverein u Be\u010du. Odmah je zapa\u017eena njegova prirodna virtuoznost, koja se izvrsno prime\u0107uje u interpretacijama dela Franza Liszta. U 2002. godini, za vreme Festival of Music in Evrope Volpedo (AL) izveo je svetsku premijeru Sem Raphlingove transkripcije Posve\u0107enje prole\u0107a Igora Stravinskog. Velika argentinska pijanistkinja Martha Argerich, Riverin sunarodnik i prijatelj, ga je pozvala da izvede svoju transkripciju na Festivalu u presti\u017enom Progetto Martha Argerich u Luganu. Nedavno je pokrenuo umetni\u010dku saradnju u projektu Marthe Argerich za promociju i razvoj mladih pijanista. Rivera je profesor klavira na Visokom Institutu za umetnost i muziku Pietro Mascagni u Livornu (Italija). Pored nastave i koncertne karijere Rivera je \u010desto prisutan i u \u017eiriju nacionalnih i me\u0111unarodnih takmi\u010denjima. Dobitnik je nagrade Srebrni klju\u010d 2005. godine na Me\u0111unarodnom pijanisti\u010dkom festivalu Echos za 30 godina koncertne karijere. Naziv Ambasador Muzike i Izuzetni umetnik dodijeljena mu je od strane Op\u0161tinskog ve\u0107a grada Rosario (Argentina) u junu 2006. Pored brojnih snimaka koji su objavljeni na CD-u, tako\u0111e je snimao za RAI, RTSI i Cologne Radio.<\/p>\n<p class=\"algl\" style=\"font-size:80%\">ORIOL PLANS-CASAL je zapo\u010deo studije klavira u dobi od pet godina pod vodstvom svoga oca, pre nego \u0161to je upisao Escola de M\u00fasica de Barcelona u svojoj rodnoj zemlji \u0160paniji, gdje je studirao i klavir i violinu. Godine 1992, preselio se u SAD, gde se upisao na North Carolina School of the Arts, jedinstveni rezidencijalni program koji kombinuje umetni\u010dke i akademske studije u ranoj dobi. Od tada, on je studirao na Glenn Gould Professional School of Royal Conservatory of Music u Torontu i Hochschule f\u00fcr Musik und Theater F. Mendelssohna Bartoldi u Leipzigu, gde je diplomirao s najve\u0107om ocenom. Njegovi nastavnici su bili Eric Larsen, Hans-Martin Schreiber, Gerald Fauth, Philip Moll, i Karl Kammerlander. Usavr\u0161avao se kod eminentnih umetnika kao \u0161to su Claude Frank, Lazar Berman, Leon Fleisher, Anton Kuerti, Horacio Gutierrez, Marek Jablonski, John Perry, i Helene Grimaud. Gospodin Plans-Casal je bio u\u010desnik Meadowmount School of Music u New Yorku i drugih me\u0111unarodnih festivala u vi\u0161e navrata, i dobio je mnoge nagrade, kao \u0161to su William Zimmerman, Violet Green, Nordenholz i Giannini nagrade. Osim kao pijanista virtuoz ve\u0161tog i mo\u0107nog interpretativnog karaktera, Oriol Casal etablirao se kao vrlo ma\u0161tovit i svestran muzi\u010dar. Otkako je debitovao sa Charlotte Symphony orkestrom (USA) u dobi od 18 godina, on se pojavio kao solista sa brojnim profesionalnim orkestrima i intenzivno svirao u SAD-u, Kanadi, Evropi i Rusji. Kao kamerni muzi\u010dar, nastupao je s ansamblima kao \u0161to su Stradivari kvartet, i poznatim solistima poput Marie Elisabeth Hecker. Nastupao je sa orkestrima kao \u0161to su: Gewandhaus orkestar, u Berlinu Staatskapelle, Metropolitan Opera Orchestra i sa New York filharmonijom. Kroz ovaj rad, gospodin Casal je izgradio veliki repertoar cikli\u010dnih dela, koji uklju\u010duje kompletne sonate za violinu i klavir Beethovena, Brahmsa, i Schuberta, kao i sve velike francuske sonate i Mozartove sonate. Nastupi gospodina Casala su emitovani u\u017eivo na televiziji i radiju u SAD-u, \u0160paniji i Nema\u010dkoj, gdje je snimao za nema\u010dku nacionalnu radio stanicu MDR. U saradnji sa Elliot Feld Company of New York, radio je s \u010dlanovima ameri\u010dkog Ballet Theater i Boston Ballet u \u017eivom nastupu Elliot Feld&#8217;s delu Intermezzo. Plans-Casal time je imao privilegiju da radi sa poznatim koreografima poput Christine Sarry i Melissa Haydena. Zbog povrede koja se desila 2006. Godine on je intenzivirao svoj ve\u0107 postoje\u0107i interes za pedagogiju, tehniku i metode klavirske pedagogije. On se na taj na\u010din posvetio poslednjih nekoliko godina stvaranju Lyzeum f\u00fcr Klavier Leipzig, klavirske akademije visokog ranga za mlade, \u010diji je osniva\u010d i direktor. Veoma je tra\u017eeni nastavnik i \u010desto pozivan da dr\u017ei master class-ove \u0161irom sveta. Njegovi u\u010denici su pobednici na nacionalnim i me\u0111unarodnim takmi\u010denjima. Od 2009. godine Oriol Plans-Casal je redovni profesor na Hochschule f\u00fcr Musik und Theater F. Mendelssohn Bartoldi u Leipzigu. <\/p>\n<\/p><\/div>\n<p class=\"crtaacc\">&nbsp;<\/p>\n<\/p><\/div>\n<h3><i class=\"fa fa-circle-o\"><\/i> Fagot<\/h3>\n<div>\n<p class=\"crtaacc\">&nbsp;<\/p>\n<div class=\"gk-numblock\" data-style=\"style2\"><span>P-4<\/span><\/p>\n<div style=\"text-transform:uppercase;font-style:italic;\">Petar Kri\u017eani\u0107 (Hrvatska) <br \/>\n      Paolo Kaligaris (Slovenija) <br \/>\n      Melinda Kothencz (Ma\u0111arska)<\/div>\n<p class=\"algl\" style=\"font-size:80%\">PETAR KRI\u017dANI\u0106 je ro\u0111en 1979. godine u Vara\u017edinu. Nakon diplomiranja na Muzi\u010dkoj akademiji u Zagrebu u klasi Marijana Kobeti\u0107a, usavr\u0161avao se u Austriji, na Mozarteumu (Salzburg) te na Visokoj \u0161koli za muziku u Be\u010du u klasi Richarda Gallera. Jedan semestar studija boravio je u SAD-u na Indiana University of Pennsylvania u klasi Jasona Worzbyta. Aktivno je u\u010destvovao na seminarima kamerne muzike u Be\u010du pod vodstvom Milana Turkovi\u0107a. Tokom \u0161kolovanja je osvojio brojne nagrade na solisti\u010dkim i kamernim takmi\u010denjima te Rektorovu nagradu Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu. Od 2005. godine zaposlen je kao solo fagotista Simfonijskog orkestra HRT-a u Zagrebu, a sara\u0111uje i s mnogim drugim orkestrima i kamernim ansamblima. Solisti\u010dki je nastupao sa Zagreba\u010dkom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom HRT-a, Zagreba\u010dkim solistima i dr. Ostvario je solisti\u010dki nastup i na Vara\u017edinskim baroknim ve\u010derima. U\u010destvovao je u radu \u017eirija na razli\u010ditim takmi\u010denjima i festivalima (izbor hrvatskog predstavnika za Evrovizijsko takmi\u010denje mladih muzi\u010dara, Vara\u017edinske barokne ve\u010deri i dr. ). Na pedago\u0161kom je polju sara\u0111ivao sa Muzi\u010dkom \u0161kolom u Vara\u017edinu. <\/p>\n<p class=\"algl\" style=\"font-size:80%\">PAOLO CALLIGARIS je ro\u0111en u Palmanovi, Italija, gde je odrastao i dobio prva muzi\u010dka iskustva. Godine 1993, on je upisao studije u klasi G. Grassija na Konzervatorijumu u Udinama. Studije fagota nastavlja prvo u Torinu s Vincenzo Menghinijem, a zatim u Castelfranco Venetu sa Stefanom Canutijem; Usavr\u0161avao se i kod drugih eminentnih italijanskih pedagoga kao \u0161to su Ovidio Danzi i Marco Costantini. Kao \u010dlan Tria d&#8217;Ance di Udine dobitnik je nagrada na brojnim me\u0111unarodnim kamernim takmi\u010denjima. Od 1992. do 1997. godine, Paolo je bio solo fagotista Orkestra RTV Slovenije. On sara\u0111uje i sa nekim drugim orkestrima kao \u0161to su: L &#8216;orkestar da kameru di Mantova, Camerata Bern. Godine 1995. postao je \u010dlan Slowind kvinteta, s kojim je osvojio nagradu \u017dupan\u010di\u0107 i jednu od najpresti\u017enijih Slovena\u010dkih nacionalnih nagrada, nagradu iz Pre\u0161eren Fonda. Godine 1997. imenovan je za prvog fagotistu Slovena\u010dke filharmonije. Ve\u0107 12 godina Paolo predaje fagot i kamernu muziku na Klagenfurtskom Konzervatorijumu za muziku u Austriji. Dr\u017ei brojne radionice i letnje muzi\u010dke \u0161kole u inostranstvu. <\/p>\n<p class=\"algl\" style=\"font-size:80%\">MELINDA KOTHENCZ Pedago\u0161ko iskustvo: Profesor Oboe u Srednjoj muzi\u010dkoj \u0161koli, P\u00e9cs, Ma\u0111arska, od 2001 \u2013 do danas, Profesor Oboe i Direktor Kontrasztok School of Music, P\u00e9cs, Ma\u0111arska 2007- do danas, Profesor Oboe u Franz Liszt School of Music, Szekszard, Ma\u0111arska, 2000-2003. Orkestarso iskustvo: Pannonska filharmonija, P\u00e9cs, Ma\u0111arska (2010-2014), Orkestar Salieri, Szeged, Ma\u0111arska (1990-2001), Szeged Orkestar Narodnog pozori\u0161ta, Szeged, Ma\u0111arska (1992-2001), Weiner orkestar Leo, Szeged, Ma\u0111arska (1990-2001), Muzi\u010dki orkestar Parlante, Szeged, Ma\u0111arska (1990-2001), Simfonijski orkestar Franz Liszt Conservatory, Szeged, Ma\u0111arska (1990-1998), Mladi orkestar Evrope, Darmstadt, Njema\u010dka (1990), Solo Recital s Salieri Chamber Orchestra Valencia, Spain Madrid (1992, 1994), Solo Recital Szeged, Ma\u0111arska P\u00e9cs (1996-2014), Resital s Pannon Quintett P\u00e9cs, Ma\u0111arska (2001-2003), Muzi\u010dki resital s orkestrom Musica Parlante, Moss, Norve\u0161ka (1996). Nastupi na festivalima: Evropska prestonica kulture 2010-P\u00e9cs P\u00e9cs, Ma\u0111arska 2010, International Wind Band Contest Grad Valencia 1999, Me\u0111unarodni festival Wind Band Athen, Gr\u010dka 1996, International Wind Band Contest Grad Valencia 1995. Nagrade: Nagrada Profesor National Chamber Music Competition Szeged, Ma\u0111arska 2014, Bonis Bona Nagrada za talenat Budimpe\u0161ta, Ma\u0111arska 2013, Nagrada za najuspe\u0161nijeg Profesora, International Music Competition, Beograd, Srbija 2013, Nacionalna nagrada za najboljeg pedagoga za obou Budimpe\u0161ta, Ma\u0111arska 2013, 1. nagrada na dr\u017eavnom takmi\u010denju kamernih ansambala u Budimpe\u0161ti, Ma\u0111arska 1993, 3. nagrada International Music Competition Concertino Praga 1992. <\/p>\n<\/p><\/div>\n<p class=\"crtaacc\">&nbsp;<\/p>\n<\/p><\/div>\n<h3><i class=\"fa fa-circle-o\"><\/i> Flauta<\/h3>\n<div>\n<p class=\"crtaacc\">&nbsp;<\/p>\n<div class=\"gk-numblock\" data-style=\"style2\"><span>P-4<\/span><\/p>\n<div style=\"text-transform:uppercase;font-style:italic;\">Nata\u0161a Paklar (Slovenija)<br \/>\n      Milena Lipov\u0161ek (Slovenija)<br \/>\n      Stanislava Bara\u0107 (Nema\u010dka)<\/div>\n<p class=\"algl\" style=\"font-size:80%\">NATA\u0160A PAKLAR, flautistkinja je bila u\u010denica prof. Ljubomira Dimitrijevi\u0107a u \u0161koli J. Slavenski u Beogradu, koju je zavr\u0161ila kao u\u010denica generacije i dobitnica Oktobarske nagrade grada Beograda. Studirala je na ljubljanskoj Akademiji za glasbo u klasi prof. Fedje Rupela i dobitnica je Pre\u0161ernove nagrade Univerziteta u Ljubljani. Usavr\u0161avala se je na mnogobrojnim seminarima me\u0111unarodno priznatih flautista. Na Jugoslovenskim takmi\u010denjima mladih muzi\u010dara je osvajala brojne prve nagrade. Kao solistkinja je nastupala sa orkestrima Slovena\u010dke filharmonije, Slovena\u010dke vojske, Celjskim kamernim orkestrom, orkestrom Carnium, Guda\u010dima Sv. \u0110or\u0111a a kao kamerni muzi\u010dar je u razli\u010ditim sastavima ostvarila brojne nastupe na festivalima u Sloveniji, Austriji, Italiji, Holandiji, Crnoj Gori. Bila je prvaflautistkinja ljubljanske Opere i baleta i pikolistkinja u orkestru Slovena\u010dke filharmonije. Poslednjih nekoliko godina se intezivno posve\u0107uje pedago\u0161kom radu i trenutno deluje kao profesorka flaute i pikola na Konservatoriju za glasbo in balet u Ljubljani. \u010cesto je \u010dlanica \u017eirija na takmi\u010denjima mladih flautista, vodi seminare u Sloveniji a redovan je predava\u010d na muzi\u010dkim radionicama ArsPraesentia u Tivtu. <\/p>\n<p class=\"algl\" style=\"font-size:80%\">MILENA LIPOV\u0160EK radi kao glavni flautista sa Orkestrom RTV Slovenije od 1999. Diplomirala je cum laude 1998. godine na Muzi\u010dkoj akademiji u Ljubljani, gdje je zavr\u0161ila i postdiplomske studije u 2004. godini sa izvo\u0111enjem J. Francaix Koncerta za flautu i orkestar. Usavr\u0161avala se na seminarima mnogih eminentnih pedagoga. Milena je sara\u0111ivala sa brojnim orkestrima kao \u0161to su: l&#8217;Orchestre de l&#8217;Opera de Lyon, Australian kamerni orkestar, Nacionalni simfonijski orkestar Sao Paolo OSESp (Brazil), Mahler Chamber Orchestra i Nacionalni orkestar Opere u Ljubljani. Redovno snima i nastupa, kao solista, i kao kamerni muzi\u010dar. Milena je u\u010destvovala u mnogim kamernim ansamblima i na festivalima u Europi i Ju\u017enoj Americi. Predaje na Muzi\u010dkoj konzervatoriju u Ljubljani i Celju, i vodi master kurseve u Sloveniji, Brazilu, Crnoj Gori, Srbiji i Nema\u010dkoj. Njeni u\u010denici postigli su odli\u010dne rezultate kroz razna takmi\u010denja i nastavili svoje studije sa nekim od najistaknutijih flautista \u0161irom Evrope. Ve\u0107 dugi niz godina studira i psihoterapiju, a trenutno zavr\u0161ava i doktorske studije na Sveu\u010dili\u0161tu u Ljubljani. <\/p>\n<p class=\"algl\" style=\"font-size:80%\">STANISLAVA BARA\u0106 je osnovno i srednje muzi\u010dko obrazovanje stekla u Kraljevu, u klasama Suzame i Karolja Maro\u010dika. Diplomirala je i magistrirala na FMU u Beogradu u klasama Miodraga Azanjca i Ljubi\u0161e Jovanovi\u0107a. Orkestarske studije (klasa Christiane Hellmann), kao i dopunske studije flautske pedagogije (klasa Annette von Stackelberg), nastavlja na Hochschule der K\u00fcnste u Berlinu. Usavr\u0161avala se na majstorskim kursevima Miodraga Azanjca, J\u00e1nosa B\u00e1linta, Trevora Wyea i drugih. 1994. godine je osvojila 2. nagradu, a 1996. 2. nagradu i specijalno priznanje za izvo\u0111enje dela doma\u0107eg autora  na Me\u0111unarodnom takmi\u010denju Petar Konjovi\u0107. Odr\u017eala je niz solisti\u010dkih i kamernih koncerata u mnogim gradovima Srbije, u Crnoj Gori, Austriji i vi\u0161e gradova Nema\u010dke, nastupala je sa Horom flauta MiodragaAzanjca i sa Ansamblom za novu muziku Echo u Berlinu, pod vo\u0111stvom Konstantie Gourzi. Njeni u\u010denici su osvojili veliki broj nagrada na na regionalnim takmi\u010denjima flautista. Radila je u muzi\u010dkoj \u0161koli Josif marinkovi\u0107 u Beogradu i vi\u0161e \u0161kola u Nema\u010dkoj gde aktivno u\u010destvuje u realizaciji muzi\u010dkih i obrazovnih projekata.<\/p>\n<\/p><\/div>\n<p class=\"crtaacc\">&nbsp;<\/p>\n<\/p><\/div>\n<h3><i class=\"fa fa-circle-o\"><\/i> Horna i Trombon<\/h3>\n<div>\n<p class=\"crtaacc\">&nbsp;<\/p>\n<div class=\"gk-numblock\" data-style=\"style2\"><span>P-4<\/span><\/p>\n<div style=\"text-transform:uppercase;font-style:italic;\">PALMA SZILAGYI (Ma\u0111arska) <br \/>\n      Metod Tomac (Slovenija) <br \/>\n      JOZSEF CSIKOTA (Ma\u0111arska)<\/div>\n<p class=\"algl\" style=\"font-size:80%\">PALMA SZILAGYI je ro\u0111ena u K\u00f6r\u00f6sszak\u00e1lu u Ma\u0111arskoj. Diplomirala je na umetni\u010dkom i pedago\u0161kom odseku za hornu na Liszt Ferenc Muzi\u010dkoj akademiji u Budimpe\u0161ti. \u010cesto nastupa sa filharmonijom Debrecena. Trenutno dr\u017ei praksu na Muzi\u010dkoj akademiji u Budimpe\u0161ti. Predaje hornu u Be\u010du na Konzervatorijumu, a u Budimpe\u0161ti je redovni profesor horne i kamerne muzike na Egressy High School Musical. Njena misija je da se brine o razvoju talentovanih muzi\u010dara. U zemlji i inostranstvu redovno dr\u017ei master kurseve s umetnicima: Peter Damm, Hermann Jeurissen, Ab Koster, Willi Schwaiger, H\u00f6gner G\u00fcnter Hermann Ebner, Tarj\u00e1ni Ferenc (Austrija, \u0160vajcarska, Hrvatska, Italija, Slovenija, \u0160vedska, Rumunija, Ma\u0111arska). Redovni je \u010dlan \u017eirija na me\u0111unarodnim takmi\u010denjima. Njeni u\u010denici su osvojili brojne nagrade na takmi\u010denjima, a oni tako\u0111e sviraju solo Hornu u mnogim top orkestrima \u0161irom sveta. Palma je objavila publikacije za Editio Musica Budapest (Tutor Horn I-II, Tria i kvarteti za Hornu, Palace of Sounds, komadi za Horn I-II). Ministarstvo joj je uru\u010dilo nagradu za visoke kvalitete u obrazovnom radu: Bart\u00f3k B\u00e9la- P\u00e1sztori Award Ditta, Ap\u00e1czai nagradu, Artisjus nagrada. <\/p>\n<p class=\"algl\" style=\"font-size:80%\">METOD TOMAC je krenuo na svoje muzi\u010dko putovanje na Conservatory of Music u Piranu u klasi Umberta Radojkovi\u0107a i diplomirao je na Muzi\u010dkoj akademiji u Ljubljani, gdje je studirao sa Jo\u017eeom Faloutom. Nastavio je studije sa Vinkom Globokarom u Firenci (savremena muzika). Dobitnik je brojnih nagrada na muzi\u010dkim takmi\u010denjima, izme\u0111u ostalog, u Zagrebu Konkurs za muzi\u010dke umetnike, gde je 1990. godine uzeo drugu nagradu. Godine 1993, osvojio je prvu nagradu na Dr\u017eavnom takmi\u010denju u Sloveniji. Bio je \u010dlan slovena\u010dke filharmonije od 1989. godine. Kao \u010dlan SLOWIND Woodwind kvinteta nastupao je \u0161irom sveta i svirao je u razli\u010ditim kamernim sastavima sa istaknutih muzi\u010dkim umetnicima: Vinko Globokar, Heinz Holliger, Aleksandar Mad\u017ear, Alexander Lonquich, Muriel Cantoreggi Arvid Engegard, Robert Aitken James Avery, Bernhard Wulff, Steven Davislim, Christiane Iven, i drugi. Za svoj rad sa Slowind do danas Metod Tomac je dobio nagradu Zupan\u010di\u010d, 1999. godine, i Pre\u0161erenovu nagradu, 2003. godine. Pored toga, Metod Tomac je bio intenzivno uklju\u010den u nastavu na Konzervatoriju za muziku i balet u Ljubljani. U proteklih dvadeset godina, on je odnegovao niz odli\u010dnih mladih svira\u010da, koji su oti\u0161li \u0161irom sveta i postali \u010dlanovi va\u017enih orkestara u zemlji i inostranstvu (Slovena\u010dka filharmonija, Simfonijski orkestar Slovena\u010dkog radija, Orkestar opere i baleta Ljubljana, Berlinske filharmonije, itd).<\/p>\n<p class=\"algl\" style=\"font-size:80%\">JOZSEF CSIKOTA, trombonista i dirigent ro\u0111en je u Mak\u00f3u u Ma\u0111arskoj. Diplomirao je trombon na Muzi\u010dkoj akademiji  u Segedinu, a dirigovanje na Liszt Ferenc Academy of Music u Budimpe\u0161ti. Na moskovskom dr\u017eavnom Univerzitetu  za kulturu i umjtnost stekao je zvanje kandidat muziki\u010dkih pedago\u0161kih nauka. Radio je kao profesor muzike i dirigent u \u0161kolama u Ma\u0111arskoj, da bi 1994. osnovao Private Music and Arts School Musical koju vodi kao direktor i dirigent. Od 1998. godine predaje je na Fakultetu Music of the University of Szeged kao dirigent, a zatim od 2010. kao vi\u0161i predava\u010d. Osniva\u010d je Simfonijskog orkestra u rodnom gradu koji je odr\u017eao veliki broj koncerata, a 1997. je na poziv predednika WASBE Felixa Hausvirtha u \u0160vajcarskoj snimio kompakt disk sa premijerno izvedenim delima petoro savremenih kompozitora. Redovni je \u010dlan \u017eirija na brojnim takmi\u010denjima u zemlji i inostranstvu. Predava\u010d je na majstorskim kursevima u Ma\u0111arskoj, Izraelu, SAD i Moskvi. Kao dirigent i umetnik nosilac je vi\u0161e priznanja u Ma\u0111arskoj i van nje. \u010clan je predsedni\u0161tva ma\u0111arske asocijacije duva\u010da i muzi\u010dkih \u0161kola, upravnog odbora za umetnost i planiranje Svetske asocijacije za simfonijske orkestre i ansamble (WASBE). Objavio je brojne instrumentalne orkestracije, recenzije za EMB (Edition Musica Budapest), \u010dlanke u me\u0111unarodnim stru\u010dnim \u010dasopisima. <\/p>\n<\/p><\/div>\n<p class=\"crtaacc\">&nbsp;<\/p>\n<\/p><\/div>\n<h3><i class=\"fa fa-circle-o\"><\/i> Klarinet<\/h3>\n<div>\n<p class=\"crtaacc\">&nbsp;<\/p>\n<div class=\"gk-numblock\" data-style=\"style2\"><span>P-4<\/span><\/p>\n<div style=\"text-transform:uppercase;font-style:italic;\">Stefano Carsili (Italija) <br \/>\n      Jure Hladnik (Slovenija) <br \/>\n      Bruno Philipp (Hrvatska) <\/div>\n<p class=\"algl\" style=\"font-size:80%\">STEFANO CARSILI je diplomirao 1990. u klasi Paoloa Raspettija, a zatim je nastavio studije klarinetske tehnike u klasi Vincenzo Mariozzi (prvi solo klarinet u Santa Cecilia National Symphony Orchestra u Rimu i vrlo poznati klarinetista \u0161irom sveta). Stefano Carsili svira sa simfonijskim orkestrima (Accademia Concertante d&#8217;Archi Milana, Nova Amadeus Rima, Giuseppe Verdi Simfonijski orkestar Milan), Duva\u010dkim orkestrima i Kamernim ansamblima. Osvajao je nagrade na doma\u0107im i me\u0111unarodnim takmi\u010denjima. Stefano Carsili je nastupao u poznatim muzi\u010dkim dvoranama i pozori\u0161tima: Milanskoj Katedrali, Frascobaldi Institute of Perugia, Todi Me\u0111unarodnom festivalu umetnosti, International Festival of Two Worlds of SpoletoOp\u0161tinsko pozori\u0161te u Terni, Grenoble, Annecy, Pariz, Strasbourg, Dreux, Toronto, Munchen, Vatikan, Dante Alighieri instituta u Aleksandriji, Kairu Opera House, ecc. Stefano je svirao koncerte za italijansku vladu i za RAI, Radio Tre, Mediaset Sky TV i TMC (Italijanske televizije i radija). On snima za Fonit Cetra i Rainbow Classics izdava\u010dke ku\u0107e i predaje klarinet i kamernu muziku u Sogliano al Rubicone i Castrocaro Terme na Visokoj \u0161koli za muziku. On je prisutan u nacionalnim i me\u0111unarodnim klarinetskim i kamernim konkursima kao \u010dlan \u017eirija, a promoter i saradnik je Ripamonti-ja, italijanski ru\u010dno izra\u0111enih klarineta, francuski ru\u010dno izra\u0111ene trske. Godine 2005. je pozvan da u\u010destvuje u Changchun International klarinet Festivalu na Xi&#8217;an Conservatorijumu (Shanghai), kao izvo\u0111a\u010d i nastavnik klarineta i kamerne muzike. U 2006. godini je bio dobitnik nagrade me\u0111unarodnom konkursu za podu\u010davanje na klarinetu i kamernioj muzici u Kuvajtu. U januaru 2008. godine izabran je za profesora klarineta u Manili na Conservatory of Music. 2008 je bio pozvan u New York na u\u010de\u0161\u0107e u finalnom takmi\u010denju za klarinet. Ostvario je sjajnu saradnju sa Helsin\u0161kom filharmonijom i sa \u0161vedskim Simfonijskim orkestrom Radija. U februaru 2009. Stefano Carsili je pozvan da snimi koncert, od strane Italiana di Stato Discoteca sa svojim triom No\u0107 u operi. Stefano Carsili je profesor klarineta i dirigent duva\u010dkog orkestra pri CEI. Evropskog orkestra mladih sastavljenog od najboljih muzi\u010dara izme\u0111u 11 i 18 godina. Direktor je, profesor klarineta i teorije u Una Sera all&#8217;Opera muzi\u010dkoj \u0161koli i akademiji. Kao dirigent, vodi duva\u010dki, simfonijski orkestar i hor. \u0160ef dirigent je Filarmonica Lugnanese, Giuseppe Verdi filharmonijskog orkestra Civitella del Lago i Alviano duva\u010dkog sastava.<\/p>\n<p class=\"algl\" style=\"font-size:80%\">JURIJ HLADNIK je 1996. diplomirao na Muzi\u010dkoj akademiji u klasi profesora Alojza Zupana. Godine 1999. zavr\u0161io je postdiplomske studije. Tokom studija dobio je nekoliko prvih nagrada na takmi\u010denjima za mlade muzi\u010dare. Godine 1996, u\u010destvovao je u me\u0111unarodnom orkestar iz \u0160vajcarske. Godine 1998. bio je zaposlen kao basklarinetista u orkestru Nacionalne opere, a od 1999. godine kao solo klarinetista u Simfonijskom orkestru RTV Slovenije. Nastupa kao solista i \u010dlan raznih kamernih ansambala i orkestara. Profesor je klarineta u Muzi\u010dkoj \u0161koli u Celju i asistent na Akademiji za muziku.<\/p>\n<p class=\"algl\" style=\"font-size:80%\">BRUNO PHILIPP (Zagreb, 1978) jedan je od najistaknutijih predstavnika mla\u0111e generacije hrvatskih klarinetista. Uz diplomu Muzi\u010dke akademije u klasi profesora Milka Pravdi\u0107a 2000. godine, prepoznatljiv umetni\u010dki izra\u017eaj izgradio je na Konzervatorijumu u Parizu za vrijeme trogodi\u0161njeg usavr\u0161avanja te na brojnim seminarima kod renomiranih svetskih klarinetista: M. Arrigonona, W. Boeykensa, A. Paya, A. Brandhofera, T. Friedlia, P. Moraguesa i drugih. U svojoj karijeri bele\u017ei brojne solisti\u010dke nastupe, dugogodi\u0161nju uspe\u0161nu saradnju s pijanistom Ivanom Bato\u0161om, saradnju s orkestrima i sastavima: Simfonijski orkestar HRT, Tambura\u0161ki orkestar HRT, Ansambl LADO, Hrvatski komorni orkestar, Zadarski komorni orkestar, Filharmonija Transilvanija, Orkestar Muzi\u010dke akademije, Fraktali, guda\u010dki kvartet Rucner, guda\u010dki kvartet Porin. Od osvojenih nagrada izdvaja se pobeda na 1. hrvatskom takmi\u010denju mladih umetnika PAPANDOPULO 2012. te osvojeno 2. mesto na me\u0111unarodnom klarinetisti\u010dkom takmi\u010denju u Cluju 2011. kao i nagrada Udru\u017eenja rumunskih kompozitora. 2009. godine polo\u017eio je audiciju za mesto solo klarinetiste Simfonijskog orkestra HRT-a. Bruno Philipp umetnik je koji nadahnuto kombinuje razli\u010dite \u017eanrove i stilska razdoblja, a njegov solisti\u010dki opus \u010desto zahvata praizvo\u0111enja savremenih autora od kojih mu je nekolicina posvetila svoja dela: M. Makar, N. Njiri\u0107, J. Magdi\u0107, T. Uhlik, D. Bobi\u0107, O. Jelaska. Njegova izvo\u0111enja \u010desto su pra\u0107ena radio kritikom, ba\u0161 kao i TV zapisom. Sa sastavom Trio Solenza dokazuje se i kao uverljiv studijski muzi\u010dar, a 2013. godine u izdanju Croatia recordsa promovisao je nosa\u010d zvuka \u017didovska glazbena ostav\u0161tina u zvuku i rije\u010di. Redovno snima za potrebe fonoteke Hrvatskog radija. Od 2011. godine aktivan je u osmi\u0161ljavanju i realizovanju emisije Glazbena kutijica Obrazovnog programa Hrvatskog radija. Usporedno sa obrazovnim radom u nastavi, aktivno u\u010destvuje na me\u0111unarodnim simpozijima muzi\u010dkih pedagoga ( Zadar 2008, Pula 2013, Osijek 2014). Kroz program edukativnih koncerta po muzi\u010dkim \u0161kolama, odr\u017eava seminare za u\u010denike osnovnih i srednjih \u0161kola (Vara\u017edin 2014, Split 2014, Imotski 2013). Profesor je klarineta i \u0161ef duva\u010dkog odseka u muzi\u010dkim \u0161kolama Zlatko Balokovi\u0107 i Vatroslav Lisinski u Zagrebu.<\/p>\n<\/p><\/div>\n<p class=\"crtaacc\">&nbsp;<\/p>\n<\/p><\/div>\n<h3><i class=\"fa fa-circle-o\"><\/i> Oboa<\/h3>\n<div>\n<p class=\"crtaacc\">&nbsp;<\/p>\n<div class=\"gk-numblock\" data-style=\"style2\"><span>P-4<\/span><\/p>\n<div style=\"text-transform:uppercase;font-style:italic;\">Melinda Kothencz (Ma\u0111arska)<br \/>\n      Metka Podpe\u010dan (Slovenija) <br \/>\n      Petar Kri\u017eani\u0107 (Hrvatska)<\/div>\n<p class=\"algl\" style=\"font-size:80%\">MELINDA KOTHENCZ Pedago\u0161ko iskustvo: Profesor Oboe u Srednjoj muzi\u010dkoj \u0161koli, P\u00e9cs, Ma\u0111arska, od 2001 \u2013 do danas, Profesor Oboe i Direktor Kontrasztok School of Music, P\u00e9cs, Ma\u0111arska 2007- do danas, Profesor Oboe u Franz Liszt School of Music, Szekszard, Ma\u0111arska, 2000-2003. Orkestarso iskustvo: Pannonska filharmonija, P\u00e9cs, Ma\u0111arska (2010-2014), Orkestar Salieri, Szeged, Ma\u0111arska (1990-2001), Szeged Orkestar Narodnog pozori\u0161ta, Szeged, Ma\u0111arska (1992-2001), Weiner orkestar Leo, Szeged, Ma\u0111arska (1990-2001), Muzi\u010dki orkestar Parlante, Szeged, Ma\u0111arska (1990-2001), Simfonijski orkestar Franz Liszt Conservatory, Szeged, Ma\u0111arska (1990-1998), Mladi orkestar Evrope, Darmstadt, Njema\u010dka (1990), Solo Recital s Salieri Chamber Orchestra Valencia, Spain Madrid (1992, 1994), Solo Recital Szeged, Ma\u0111arska P\u00e9cs (1996-2014), Resital s Pannon Quintett P\u00e9cs, Ma\u0111arska (2001-2003), Muzi\u010dki resital s orkestrom Musica Parlante, Moss, Norve\u0161ka (1996). Nastupi na festivalima: Evropska prestonica kulture 2010-P\u00e9cs P\u00e9cs, Ma\u0111arska 2010, International Wind Band Contest Grad Valencia 1999, Me\u0111unarodni festival Wind Band Athen, Gr\u010dka 1996, International Wind Band Contest Grad Valencia 1995. Nagrade: Nagrada Profesor National Chamber Music Competition Szeged, Ma\u0111arska 2014, Bonis Bona Nagrada za talenat Budimpe\u0161ta, Ma\u0111arska 2013, Nagrada za najuspe\u0161nijeg Profesora, International Music Competition, Beograd, Srbija 2013, Nacionalna nagrada za najboljeg pedagoga za obou Budimpe\u0161ta, Ma\u0111arska 2. 013, 1. nagrada na dr\u017eavnom takmi\u010denju kamernih ansambala u Budimpe\u0161ti, Ma\u0111arska 1993, 3. nagrada International Music Competition Concertino Praga 1992.<\/p>\n<p class=\"algl\" style=\"font-size:80%\">METKA PODPE\u010cEN je ro\u0111ena u Trbovlju (Slovenija). Osnovno muzi\u010dko obrazovanje je stekla u rodnom Zagorju ob Savi, gde je u\u010dila za blok flautu i flautu. Posle zavr\u0161ene srednje muzi\u010dke \u0161kole, upisala je Muzi\u010dku akademiju u Ljubljani, na kojoj je 1993. godine diplomirala obou kod prof. Bo\u017ee Rogelja. Tokom \u0161kolovanja, sara\u0111ivala je sa razli\u010ditim komornim grupama i orkestrima nastupaju\u0107i, isto tako, vi\u0161e puta i kao solistkinja. Razli\u010dite grupe sa kojima je nastupala su, tokom te saradnje, osvajale brojne nagrade na dr\u017eavnim i me\u0111unarodnim takmi\u010denjima. Tako\u0111e je i sama vi\u0161e puta bila \u010dlanica razli\u010ditih takmi\u010darskih komisija. Od 1988. godine predaje u Muzi\u010dkoj \u0161koli Zagorje, gde svoja znanja i iskustva prenosi mladima koje usmerava ka tome da putem muzike dostignu svoje \u017eivotne ciljeve. Njen uspe\u0161ni pedago\u0161ki rad potvr\u0111uje se mnogobrojnim uspesima njenih u\u010denika, kako na koncertima i takmi\u010denjima, tako i u nastavku njihovog obrazovanja. U svom pedago\u0161kom radu primenjuje stalno nove metode podu\u010davanja. Razvila je, tako\u0111e, posebnu metodu za podu\u010davanje najmla\u0111ih, \u010diji je rezultat bio Metodi\u010dni vodi\u010d za podu\u010davanje blok flaute, izdat 2003. godine u saradnji sa Zavodom za \u0161kolstvo Republike Slovenije. Sa Zavodom za \u0161kolstvo i sport sara\u0111ivala je, isto tako, na pripremi nastavnih programa za muzi\u010dke \u0161kole.  Metka Podpe\u010dan se tako\u0111e sve vreme samostalno obrazuje i usavr\u0161ava, kako na pedago\u0161kom podru\u010dju, tako i na menad\u017eerskom. Direktorski ispit je uspe\u0161no polo\u017eila 2002. godine. Od 2004. godine je direktorka Muzi\u010dke \u0161kole Zagorje, koja je u poslednjih devet godina do\u017eivela izuzetan procvat na svim podru\u010djima rada.<\/p>\n<p class=\"algl\" style=\"font-size:80%\">PETAR KRI\u017dANI\u0106 je ro\u0111en 1979. godine u Vara\u017edinu. Nakon diplomiranja na Muzi\u010dkoj akademiji u Zagrebu u klasi Marijana Kobeti\u0107a, usavr\u0161avao se u Austriji, na Mozarteumu (Salzburg) te na Visokoj \u0161koli za muziku u Be\u010du u klasi Richarda Gallera. Jedan semestar studija boravio je u SAD-u na Indiana University of Pennsylvania u klasi Jasona Worzbyta. Aktivno je u\u010destvovao na seminarima kamerne muzike u Be\u010du pod vodstvom Milana Turkovi\u0107a. Tokom \u0161kolovanja je osvojio brojne nagrade na solisti\u010dkim i kamernim takmi\u010denjima te Rektorovu nagradu Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu. Od 2005. godine zaposlen je kao solo fagotista Simfonijskog orkestra HRT-a u Zagrebu, a sara\u0111uje i s mnogim drugim orkestrima i kamernim ansamblima. Solisti\u010dki je nastupao sa Zagreba\u010dkom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom HRT-a, Zagreba\u010dkim solistima i dr. Ostvario je solisti\u010dki nastup i na Vara\u017edinskim baroknim ve\u010derima. U\u010destvovao je u radu \u017eirija na razli\u010ditim takmi\u010denjima i festivalima (izbor hrvatskog predstavnika za Evrovizijsko takmi\u010denje mladih muzi\u010dara, Vara\u017edinske barokne ve\u010deri i dr. ). Na pedago\u0161kom je polju sara\u0111ivao sa Muzi\u010dkom \u0161kolom u Vara\u017edinu. <\/p>\n<\/p><\/div>\n<p class=\"crtaacc\">&nbsp;<\/p>\n<\/p><\/div>\n<h3><i class=\"fa fa-circle-o\"><\/i> Saksofon<\/h3>\n<div>\n<p class=\"crtaacc\">&nbsp;<\/p>\n<div class=\"gk-numblock\" data-style=\"style2\"><span>P-4<\/span><\/p>\n<div style=\"text-transform:uppercase;font-style:italic;\">Ninoslav Dimov (Makedonija) <br \/>\n      Robert Polgar (Hrvatska)<br \/>\n      Jovana Joka (Slovenija)<\/div>\n<p class=\"algl\" style=\"font-size:80%\">NINOSLAV DIMOV zavr\u0161ava studije saksofona u klasi Stojana Dimova na Fakultetu Muzi\u010dke Umetnosti u Skoplju 2004, a sti\u010de zvanje magistar saksofona na istom fakultetu 2006. Posle diplomiranja u Skoplju, produ\u017eava svoje studije u Berlinu na Universitat der \u041aunste, u klasi Detlefa Bensmana. U Berlinu 2006. uspe\u0161no zavr\u0161ava studije saksofona i produ\u017eava sa specijalizacijom \u041aonzertekamen sve do 2009. Dobitnik je nekoliko republi\u010dkih i internacionalnih nagrada i redovan je u\u010desnik presti\u017enih seminara za saksofon u Sloveniji, Francuskoj, Nema\u010dkoj. Pored brojnih recitala, Ninoslav ima i vi\u0161e solisti\u010dkih nastupa sa Makedonskom Filharmonijom, \u041aosovskom Filharmonijom, Lietzeorchester &#8211; Berlin. Od po\u010detka studija vo\u0111a je Saksofon \u041avarteta Dimov sa kojim je imao brojne nastupe (Skoplje, Dubrovnik, Sarajevo, Mostar, fastivali Ohridsko Leto, Skopsko Leto). U 2006. svira nekoliko koncerata sa Berliner saksofon kvartet, ansamblom svetskog renomea, a od 2007. je \u010dlan i koosniva\u010d Bensmann saksofon kvarteta, sa kojim ima brojne nastupe u Nema\u010dkoj (Berlin, Duisburg, Brandenburg, Frankfurt, Buko). Trenutno je vanredni profesor saksofona na Fakultet Muzi\u010dke Umetnosti u Skoplju i \u010dlan Big Bend orkestra Makedonske Radio Televizije. <\/p>\n<p class=\"algl\" style=\"font-size:80%\">ROBERT POLGAR ro\u0111en je u \u010cakovcu. Srednju \u0161kolu zavr\u0161io je u Vara\u017edinu. Muzi\u010dku akademiju je upisao u Zagrebu u klasi Dragana Sremeca. Tokom \u0161kolovanja i pedago\u0161kog rada dobitnik je brojnih nagrada za solo i kamerne ansamble. Prve dve godine studija radio je kao orkestarski muzi\u010dar u Orkestru hrvatske vojske, a kasnije je predavao u muzi\u010dkim \u0161kolama u Bjelovaru i Kri\u017eevcima. Za vreme studija sara\u0111ivao je sa brojnim orkestrima (Zagreba\u010dka Filharmonija, Simfoniski orkestar HRT, Big Band HRT) i brojnim kamernim ansamblima, a tako\u0111e je ostvario i brojne solo nastupe. U\u010desnik je brojnih seminara (Claude Delangle, Eugene Rousseau, Goran Mer\u010dep, Matja\u017e Drven\u0161ek). Nakon studija je po\u010deo intenzivno da se bavi i d\u017eez muzikom. Sara\u0111ivao je sa mnogim renomiranim jazz umetnicima, kako sa na\u0161ih prostora (Bo\u0161ko Petrovi\u0107, Moljenko Prohaska, Du\u0161ko Gojkovi\u0107, Matijom Dedi\u0107em), tako i iz inostranstva (Bob Minzer, Barbara Dennerlein, John Thomas, Don Menza, Bobby Shue, John Riley). \u010clan je dva d\u017eez benda Just The Pine i The Players. U Samoboru void gradski orkestar Go\u2010Go Swing Orchestra u kojem nastupaju glumci (Goran Avojec, Zrinka Cvite\u0161i\u0107, Igor Me\u0161in). Aktivan je i na estradi, gde je saradjivao sa brojnim umetnicima poput Josipe Lisac, Prljavog Kazali\u0161ta, Nine Badri\u0107, Olivera Dragojevi\u0107a, Gibonija). Organizovao je i Jazz festival u Jelsi na ostrvu Hvar. U poslednjih deset godina nastupa i u pozori\u0161tima \u0161irom Hrvatske (kao izvo\u0111a\u010d ili kao autor muzike). Profesor je saksofona u Muzi\u010dkoj \u0161kola Vatroslav Lisinski u Zagrebu. <\/p>\n<p class=\"algl\" style=\"font-size:80%\">JOVANA JOKA je ro\u0111ena u Puli. Nakon zavr\u0161ene osnovne i srednje muzi\u010dke \u0161kole Ivan Mateti\u0107-Ronjgov u Puli, u klasi Arduina Malpere, upisuje Muzi\u010dku akademiju u Ljubljani, u klasi Matja\u017ea Dreven\u0161eka, gde je 2008. diplomirala. Godine 2009. upisuje dvogodi\u0161nje studije specializacije na Konzervatorijumu CNR u Lyonu (Francuska), u klasi svetski priznatog saksofoniste i pedagoga Jean-Denis Michata. Vi\u0161estruko je nagra\u0111ivana saksofonistkinja na regionalnim i dr\u017eavnim takmi\u010denjima kao solista i kamerni muzi\u010dar i dobitnica Pre\u0161ernove nagrade Akademije za glasbo u Ljubljani za izvo\u0111enje koncerta A. Glazunova sa Simfonijskim orkestrom RTV Slovenija i dirigentom En Shaom u Velikoj dvorani Slovena\u010dke filharmonije. Osim kao solista, deluje i kao kamerni i orkestrarski muzi\u010dar. \u010clanica je kvarteta LadieSaxophone Quartet, Saksofonskog orkestra Sequoia-SOS, dua sa pijanistkinjom Danijelom Horvat i Jazzistra Orchestra. Nastupala je sa Orkestrom slovena\u010dke policije i Orkestrom slovena\u010dke vojske. Usavr\u0161avala se na brojnim seminarima i kursevima kod priznatih saksofonista: Dragan Sremec, Goran Mer\u010dep, Jean-Denis Michat, Claude Delangle, Arno Bornkamp, Eugene Rousseau, Kenneth Tse, Jean-Yves Formeau, Vincent David. Od 2011. je zaposlena na Konzervatoriju za glazbu i ples u Ljubljani, aktivna je u pedago\u0161kom radu, radi kao mentor mladim saksofonistima na raznim radionicama i seminarima (UPOL-Orkesterkamp Bovec, Saksistra delavnice, Emona delavnice, SOS junior). <\/p>\n<\/p><\/div>\n<p class=\"crtaacc\">&nbsp;<\/p>\n<\/p><\/div>\n<h3><i class=\"fa fa-circle-o\"><\/i> Truba<\/h3>\n<div>\n<p class=\"crtaacc\">&nbsp;<\/p>\n<div class=\"gk-numblock\" data-style=\"style2\"><span>P-4<\/span><\/p>\n<div style=\"text-transform:uppercase;font-style:italic;\">Miro Saje (Slovenija) <br \/>\n      Dario Teskera (Hrvatska) <br \/>\n      Palma SZILAGYI (Ma\u0111arska)<\/div>\n<p class=\"algl\" style=\"font-size:80%\">MIRO SAJE (Novo Mesto, 1965) diplomirao je trubu na Akademiji za glazbo u Ljubljani 1990. u klasi prof. Antona Gr\u010darja. Sa 13 godina uklju\u010dio se u Duva\u010dki orkestar Novoles Stra\u017ea koji se kasnije preimenovao u Duva\u010dki orkestar Krka, a kojim diriguje od 1990-2007. Diplomirao je 1999. u klasi Jana Cobra na Brabants Konzervatorijumu u Tilburgu, u Holandiji. Godine 1995, 1997. i 1999. biva progla\u0161en za najboljeg dirigenta na me\u0111unarodnom takmi\u010denju duva\u010dkih orkestara u Rivi del Gardi. Godine 2006. na Me\u0111unarodnom takmi\u010denju dirigenata u Be\u010du osvaja tre\u0107e mesto. Uspe\u0161no podu\u010dava limene duva\u010dke instrumente u Glazbenoj \u0161oli u Novom Mestu. Dirigent je novoosnovanog Slovenskog omladinskog duva\u010dkog orkestra. Od 2001. je gostuju\u0107i dirigent Orkestra slovena\u010dke policije, a povremeno sara\u0111uje i sa Slovena\u010dkim orkestrom klarineta. Godine 2004. je za belgijsku izdava\u010dku ku\u0107u Beriato Rundfunk Blasorchester Leipzig snimio svoj prvi CD. Duva\u010dki orkestar Krka je pod njegovim vo\u0111stvom postao me\u0111unarodno cenjeni orkestar. Na Svetskom prvenstvu orkestara u Kerkradeu u Holandiji 2005. osvojio je zlatno priznanje s pohvalom, a 2006. je na dr\u017eavnom takmi\u010denju u koncertnoj kategoriji osvojio prvo mesto. Od 2008. dirigent je duva\u010dkog orkestra op\u0161tine \u0160entjernej, koji je u vrlo kratko vreme, kroz niz kvalitetnih projekata i koncerata doveo do nivoa jednog od najboljih slovena\u010dkih duva\u010dkih orkestara. <\/p>\n<p class=\"algl\" style=\"font-size:80%\">DARIO TESKERA diplomirao je trubu na Muzi\u010dkoj akademiji u Zagrebu 1995. godine u klasi Stanka Selaka. Dve godine je poha\u0111ao privatne \u010dasove kod Antona Gr\u010dara, profesora trube na Muzi\u010dkoj akademiji u Ljubljani. Od 1994. do 1996. godine stalni je \u010dlan Simfonijskog duva\u010dkog orkestra Hrvatske vojske. 1996. godine zapo\u010dinje dvogodi\u0161nje usavr\u0161avanje na Truba\u010dkoj akademiji u Bremenu (Trompeten-Akademie Werder). Tokom \u0161kolovanja u Bremenu poha\u0111ao je nastavu kod istaknutih solista, profesora i predava\u010da: Pierre Thibaud, Bo Nilsson, Thomas Stevens, James Thompson, John Wallace, Matthias H\u00f6fs, Rudolf K\u00f6pp. Usavr\u0161avao se na stru\u010dnim seminarima kod slede\u0107ih predava\u010da: Stanko Arnold, Phillip Smith, Timofej Dokshitzer, Allen Vizzutti, Thierry Caens, Edward Caroll, Claes Stromblad, Erich Rinner, te na seminarima kamernih ansambala German Brass i London Brass. Iskustvo sviranja u orkestru sticao je i kao praktikant u Bremenskoj filharmoniji u\u010destvuju\u0107i u ve\u0107em broju operskih i koncertnih projekata. Od 1998. godine solista je Simfonijskog orkestra HRT-a. Solisti\u010dki je nastupao uz mnogobrojne hrvatske i neke inostrane orkestre od kojih se posebno isti\u010du solisti\u010dki nastupi uz pratnju Simfonijskog orkestra HRT-a u koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski i nastupi sa orkestrom Capella Istropolitana iz Slova\u010dke. Nastupa na svim va\u017enijim festivalima klasi\u010dne muzike u Hrvatskoj. Godine 2010. praizveo je Koncert za trubu i guda\u010de koji je hrvatski kompozitor Davor Bobi\u0107 komponovao za njega. Dario Teskera delovao je kao \u010dlan Zagreb brass kvinteta, ansambla Ad Gloriam, tria Vallis Aurea i ansambla Simply Brass. \u010clan je stru\u010dnog ocenjiva\u010dkog suda na takmi\u010denjima mladih muzi\u010dara u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Makedoniji, a u saradnji sa Hrvatskim saborom kulture vi\u0161egodi\u0161nji je \u010dlan ocenjiva\u010dkog suda na smotrama i takmi\u010denjima amaterskih duva\u010dkih orkestara. \u010clan je Ve\u0107a za kulturu Grada Zagreba od 2009-2013. godine. Od 1999. godine bavi se pedago\u0161kim radom na Muzi\u010dkoj akademiji u Zagrebu. Trenutno radi u zvanju vanr. prof. na Muzi\u010dkoj akademiji u Zagrebu i Sarajevu i kao stalni saradnik Simfonijskog orkestra HRT-a. <\/p>\n<p class=\"algl\" style=\"font-size:80%\">PALMA SZILAGYI je ro\u0111ena u K\u00f6r\u00f6sszak\u00e1lu u Ma\u0111arskoj. Diplomirala je na umetni\u010dkom i pedago\u0161kom odseku za hornu na Liszt Ferenc Muzi\u010dkoj akademiji u Budimpe\u0161ti. \u010cesto nastupa sa filharmonijom Debrecena. Trenutno dr\u017ei praksu na Muzi\u010dkoj akademiji u Budimpe\u0161ti. Predaje hornu u Be\u010du na Konzervatorijumu, a u Budimpe\u0161ti je redovni profesor horne i kamerne muzike na Egressy High School Musical. Njena misija je da se brine o razvoju talentovanih muzi\u010dara. U zemlji i inostranstvu redovno dr\u017ei master kurseve s umetnicima: Peter Damm, Hermann Jeurissen, Ab Koster, Willi Schwaiger, H\u00f6gner G\u00fcnter Hermann Ebner, Tarj\u00e1ni Ferenc (Austrija, \u0160vajcarska, Hrvatska, Italija, Slovenija, \u0160vedska, Rumunija, Ma\u0111arska). Redovni je \u010dlan \u017eirija na me\u0111unarodnim takmi\u010denjima. Njeni u\u010denici su osvojili brojne nagrade na takmi\u010denjima, a oni tako\u0111e sviraju solo Hornu u mnogim top orkestrima \u0161irom sveta. Palma je objavila publikacije za Editio Musica Budapest (Tutor Horn I-II, Tria i kvarteti za Hornu, Palace of Sounds, komadi za Horn I-II). Ministarstvo joj je uru\u010dilo nagradu za visoke kvalitete u obrazovnom radu: Bart\u00f3k B\u00e9la- P\u00e1sztori Award Ditta, Ap\u00e1czai nagradu, Artisjus nagrada. <\/p>\n<\/p><\/div>\n<p class=\"crtaacc\">&nbsp;<\/p>\n<\/p><\/div>\n<h3><i class=\"fa fa-circle-o\"><\/i> Solo pevanje<\/h3>\n<div>\n<p class=\"crtaacc\">&nbsp;<\/p>\n<div class=\"gk-numblock\" data-style=\"style2\"><span>P-4<\/span><\/p>\n<div style=\"text-transform:uppercase;font-style:italic;\">Claudia Visca (Austrija) <br \/>\n        Ana Rusu (Rumunija) <br \/>\n        Alenka Derna\u010d Bunta (Slovenija)\n        <\/div>\n<p class=\"algl\" style=\"font-size:80%\">CLAUDIA VISCA je ro\u0111ena u Nju Jorku. Diplomirala je na Curtis institutu za muziku u Filadelfiji. Kao stipendista Fulbright fondacije \u0161kolovanje nastavlja na Univerzitetu za muziku i izvo\u0111a\u010dke umetnosti u Be\u010du, u klasama Hilde R\u00f6ssel-Majdan i Antona Dermota. Sara\u0111ivala je sa slavnim dirigentima (Leonard Bernstein, Eugene Ormandy, Istvan Kertesz, Gustav Kuhn, Miguel Gom\u00e9z-Martin\u00e8z, Helmut M\u00fcller-Br\u00fchl, Hanns-Martin Schneidt, Sandor Vegh, Peter G\u00fclke, Raphael Fr\u00fchbeck de Burgos) i brojnim renomiranim umetnicima i re\u017eiserima: Placido Domingo, Agnes Baltsa, Jos\u00e9 Carreras, Edith Mathis, G\u00fcnther von Kannen, Hartmut Welker, Thomas Tipton, Josef Protschka, Yo-Yo Ma, Jean-Pierre Rampal, Bruno Canino, Rudolf Serkin, Siegfried Palm, Richard Stolzmann, Mitglieder des Guarneri-Quartetts, Marcel Prawy, Pina Bausch, John Dew, Pet Halmen, Christine Mielitz, Wolfgang Weber, Sammy Molcho. Tokom dugogodi\u0161nje karijere, nastupila je u vi\u0161e od 25 operskih ku\u0107a u Evropi, uklju\u010duju\u0107i scene u Be\u010du, Berlinu, Kelnu, Minhenu, Amsterdamu, \u017denevi i Cirihu, u 75 opera i opereta. U periodu od 2000-2003 bila je profesor pevanja na Hochschule f\u00fcr Musik u Kelnu, a 2003. dolazi na mesto profesora solo pevanja na Universit\u00e4t f\u00fcr Musik und darstellende Kunst Wien (Institut f\u00fcr Gesang und Musiktheater) <a href=\"\/\/www.mdw.ac.at\/inst9\/?PageId=2122\" target=\"_blank\"><i class=\"fa fa-external-link\"><\/i><\/a>. Claudia Visca aktivno organizuje majstorske kurseve pevanja \u0161irom Evrope, u SAD, Japanu, Australiji. \u010cesto je u \u017eirijima me\u0111unarodnih takmi\u010denja. Njeni studenti su pobednici na brojnim konkursima i bivaju anga\u017eovani u vode\u0107im operskim ku\u0107ama. <a href=\"https:\/\/www.facebook.com\/claudiaviscaaustralia2013\" target=\"_blank\"><i class=\"fa fa-facebook-square\"><\/i><\/a><\/p>\n<p class=\"algl\" style=\"font-size:80%\">ANA RUSU je diplomirala na Gheorghe Dima Music Academy u Cluj-Napoca (Rumunija), u klasi eminentnog pedagoga Edith Simon, gospo\u0111a Ana RUSU je izuzetna pojava u rumunskom muzi\u010dkom \u017eivotu, kao koncertni izvo\u0111a\u010d ali tako\u0111e i kao presti\u017eni vokalni pedagog. Njen izuzetan talenat je prepoznatljiv po plemenitoj boji glasa, a njena stilska kultura i kvaliteti pokazuju se u svakom nastupu mezzosoprana Ane Rusu. \u010cest je u\u010desnik vokalno simfonijskih koncerata u zemlji i u inostranstvu (Ma\u0111arska, \u0160vajcarska, \u0160panija, Nema\u010dka, Francuska, italija, Holandija). Rafinirani muzi\u010dar koji je izvodio na koncertima i resitalima ogroman repertoar, od kompozicija barokne \u00e9pohe do savremenih kompozicija, uklju\u010duju\u0107i i premijere dela. Snimala je CD-ove i DVD-jeve, a tako\u0111e je snimala i za radio i televiziju. \u0160to se ti\u010de opera, njena interpretacija u Clemenza di Tito Mozarta smatra se kultnom izvedbom po jednoglasnom mi\u0161ljenju stru\u010dne kritike. Ana Rusu je \u010dest gost na festivalima kao \u0161to su Mozart u Cluj, Toamna Muzicala Clujeana i Constantin Silvestri u Targu Mures. Pored umetni\u010dko izvo\u0111a\u010dke karijere neguje i bogatu pedago\u0161ku karijeru kao predava\u010d i \u0161ef odseka na Gheorghe Dima Music Academy. Od 2006. godine nosi titulu doktora muzike. <\/p>\n<p class=\"algl\" style=\"font-size:80%\">ALENKA DERNA\u010c-BUNTA je zavr\u0161ila studije pevanja na Muzi\u010dkoj akademiji pod vodstvom prof. Ku\u0161ej-Novaka. Tokom studija bila je stipendista italijanske vlade. Nastavila je studije na Akademiji Chigiana u Sieni sa Gino Beechijem. Nakon diplomiranja upisala je postdiplomske studije u klasi prof. Ku\u0161ej-Novak &#8211; koncertno pevanje i u klasi prof. Ondina Otti-Klasinc &#8211; opersko pevanje. U toku studija dobila je nagradu Pre\u0161eren (1973) za studente. Nakon zavr\u0161etka postdiplomskih studija, postala je solista Opere i Baleta SNG Ljubljana i toj ku\u0107i je ostala lojalna 23 godine. Pevala je oko 40 velikih i srednjih mezzosopranskih uloga. Uglavnom za redovni program ku\u0107e, a ne\u0161to i za snimanje na RTV Ljubljana. Tako\u0111e je u\u010destvovala u oratorijumima, misama, kantatama u Cankarjevom domu i Slovena\u010dkoj filharmoniji. Gostovala je u zemlji i inostranstvu. Sve vreme njenog solisti\u010dkog rada u operi njen mentor je bila \u010duvena peva\u010dica Ksenja Vidali-Zebre. Za umetni\u010dka dostignu\u0107a na podru\u010dju muzike i \u0161irenju muzi\u010dke kulture 1996. godine je dobila nagradu. Alenka Derna\u010d-Bunta je \u010dlan \u017eirija me\u0111unarodnih takmi\u010denja, kao i takmi\u010denja u Sloveniji. Odnegovala je dosta studenata koji su postigli dobre rezultate u zemlji i inostranstvu, i osvojili nagrade na me\u0111unarodnim i doma\u0107im takmi\u010denjima. Neki su solisti u operama, a neki koncertni izvo\u0111a\u010di. Dvojica od njenih studenata su dobitnici Pre\u0161erenove nagrade. imala je postdiplomce iz zemlje i iz inostranstva. <\/p>\n<\/p><\/div>\n<p class=\"crtaacc\">&nbsp;<\/p>\n<\/p><\/div>\n<h3><i class=\"fa fa-circle-o\"><\/i> Kamerni ansambli<\/h3>\n<div>\n<p class=\"crtaacc\">&nbsp;<\/p>\n<div class=\"gk-numblock\" data-style=\"style2\"><span>1-4<\/span><\/p>\n<div style=\"text-transform:uppercase;font-style:italic;\">Jovan Bicevski (Makedonija) <br \/>\n      Vedran Tuce (BiH) <br \/>\n      Sofija Cingula (Hrvatska) <br \/>\n      Minja Kolak (Hrvatska) <\/div>\n<p class=\"algl\" style=\"font-size:80%\">JOVAN BICEVSKI, direktor u osnovnoj i srednjoj muzi\u010dka-baletskoj \u0161koli DMBUC ilija Nikolovski-Luj u Skoplju i profesor viole i kamerne muzike. Osnovnu i srednju muzi\u010dku \u0161kolu je zavr\u0161io u DMBUC ilija Nikolovski-Luj u Skoplju. Fakultet je zavr\u0161io na FMU u Skoplju u klasi prof. Ljubomira Gospodinova. Kao student je svirao na svim koncertima u organizacii fakulteta, kao solista i kao violista kvarteta FMU-a, sa kojim je nastupao na nekoliko koncerata u Skoplju, Bitolju, Kumanovu i Beogradu. Od 1995. do 1997. je vodja viole u internacionalnom omladinskom simfonijskom orkestru u Altenburgu, Nema\u010dka. S ovim orkestrom nastupao je u nekoliko gradova u Nema\u010dkoj. Osim sa orkestrom, nastupa i sa kamernim sastavom sa studentima i profesorima iz Mannhatn School of Music. Od 1999. godine radi kao profesor viole i kamerne muzike u DMBUC ilija Nikolovski-Luj, Od 2005 je \u0161ef guda\u010da, a od 2011. je direktor osnovne i srednje muzi\u010dka-baletske \u0161kole. Od 2007. godine je vodja viole u kamernom sastavu Skopski Solisti. U avgustu 2010. nastupao je na 4 koncerta na festivalu u Hrvatskoj u gradovima Malinska, Rovinj, Novalja i \u0160ibenik, nastupajuci sa violinistom Pavelom Minevim, Solistom Moskovske Filharmonije, zvanim Bugarski Paganini. Danas, Jovan Bicevski je posve\u0107en pedago\u0161kom radu, u\u010de\u0107i mlade talente kao u\u010ditelj iz \u010dije klase izlaze najtalentovaniji makedonski violisti, osvaja\u010di brojnih dr\u017eavnih i medjunarodnih takmi\u010denja. Sem rada sa u\u010denicima, on je \u010dest \u010dlan \u017eirija na doma\u0107im i medjunarodnim takmi\u010denjima u Moskvi (Rusija), Minsk (Belorusija), Eilat (izrael), Struga (Makedonija). 2006 godine, izradjuje studijski program, \u010dime su postavljeni uslovi otvaranja danas vec uspe\u0161nog Fakulteta muzi\u010dke umetnosti na Univerzitetu Goce Del\u010dev u \u0160tipu, Makedonija. <\/p>\n<p class=\"algl\" style=\"font-size:80%\">VEDRAN TUCE studije klarineta zavr\u0161io je 1999, a 2002. godine zavr\u0161ava i postdiplomske studije na Muzi\u010dkoj akademiji u Sarajevu u klasi A. Radana. Naredni postdiplomski studij za klarinet i basklarinet zavr\u0161ava u Bernu (\u0160vajcarska) u klasi Ernesta Molinaria. Jedan je od osniva\u010da ansambla za savremenu muziku SONEMUS (Sarajevo) gde i danas aktivno deluje, a nastupa i sa ansamblom PRE-ART (Z\u00fcrich). Pored standardnog repertoara, Tuce izvodi i veliki broj modernih kompozicija na klarinetu i bas klarinetu. Predavao je na mnogo radionica i bio \u010dlan \u017eirija na takmi\u010denjima u zemlji i inostranstvu. Kao solista Sarajevske filharmonije povremeno nastupa na projektima Sarajevske filharmonije, opere i baleta. Nastupao je u vi\u0161e zemalja Evrope i u SAD kao solista, solista s orkestrom i kao \u010dlan kamernih ansambala. Od 2000. zaposlen je na Muzi\u010dkoj akademiji u Sarajevu, a od 2006-2013 godine bio je \u0161ef katedre za duva\u010dke instrumente. Danas radi kao profesor klarineta, metodike klarineta i prodekan je za koncertnu delatnost i odnose s javno\u0161\u0107u Muzi\u010dke akademije u Sarajevu. <\/p>\n<p class=\"algl\" style=\"font-size:80%\">SOFIJA CINGULA, mezzosopran, ro\u0111ena je u Zaboku. Osnovnu i srednju \u0161kolu zavr\u0161ila je u Vara\u017edinu. Muzi\u010dko \u0161kolovanje zapo\u010dela je kao \u010delistkinja u klasi profesora Darija Milkovi\u0107a na Glazbenoj \u0161koli u Vara\u017edinu nakon \u010dega upisuje solo pevanje u klasi Darije Hreljanovi\u0107. Od akademske godine 1995\/1996. zapo\u010dinje studije Solo pevanja na Univerzitetu za muziku i glumu u Be\u010du. Posle diplomskih studija zapo\u010dinje magisterij na odseku za operu (peva\u010dka klasa Sebastian Vittucci, operski studio Curt Malm i Uwe Theimer), koji zavr\u0161ava 2003. godine. Magisterij na odseku Lied i Oratorijum upisuje najpre u klasi proslavljene primadone Marijane Lipov\u0161ek, a zatim u klasi poznatog operskog prvaka, koncertnog umetnika i kompozitora Roberta Holla, kod kojeg, u akademskoj godini 2006\/2007. uspe\u0161no zavr\u0161ava i taj deo studija. Od 2006. godine stru\u010dno se usavr\u0161ava na Muzi\u010dkoj akademiji u Zagrebu u klasi Lidije Horvat-Dunjko. Vokalnom pedagogijom aktivno se bavi ve\u0107 nekoliko godina \u2013 najpre kao profesorka solo pevanja i kamerne muzike u Glazbenoj \u0161koli u Vara\u017edinu (2005- 2009), a potom na Odseku za muziku Sveu\u010dili\u0161ta Jurja Dobrile u Puli, gde je stalno zaposlena u zvanju docenta. Vodi odseka za solo pevanje i u\u010destvuje u izvo\u0111enju i osmi\u0161ljavanju slede\u0107ih kolegijuma: solo pevanje, kamerna muzika, osnove vokalne tehnike, ve\u017ebe iz vokalne tehnike i vokalno-tehni\u010dki aspekti de\u010djih pesmica i vokalnih primera u nastavi. Koncertni i operski nastupi Sofije Cingule obuhvataju \u0161irok i raznolik repertoar \u2013 od rane muzike do modernih premijernih izvo\u0111enja savremenih autora koji joj neretko i posve\u0107uju svoje. Uz brojne koncertne nastupe u Hrvatskoj, nastupa u Austriji, Sloveniji, Nema\u010dkoj, italiji, \u0160vajcarskoj i Ju\u017enoj Koreji, a uz ansamble be\u010dke Volksopere i Neue Oper Wien i na turnejama po Japanu i Kini. U sezoni 2003\/2004. bila je alternacija za Tre\u0107u damu u be\u010dkoj Volksoperi. U leto 2006. nastupila je kao Anina u Verdijevoj Traviati na Muzi\u010dkom festivalu u Steyru. 2008, uz maestra Mladena Tarbuka i be\u010dki kamerni orkestar Wiener Concert-Verein, nastupila je u poznatom Musikvereinu u Be\u010du. Nagrada za izvrsnost Rotary kluba Vara\u017edin za najbolji magistarski rad dodeljena joj je 2003. za rad na temu Dora Peja\u010devi\u0107, \u017eivot i pesme. 2007. godine u finalu Concorso internationale di Canto Citt\u00e0 di SantAngelo 2007. u Italiji \u017eiri u sastavu eminentnih vokalnih pedagoga dodelio joj je posebnu nagradu za najbolju interpretaciju. 2009. godine osvojila je drugu nagradu u svojoj kategoriji, kao i posebnu nagradu za najbolju interpretaciju teatra iz Brna na me\u0111unarodnom peva\u010dkom takmi\u010denju Iuventus Canti u slova\u010dkom Vrableu. 2010. se, kao jedina Hrvatica me\u0111u 56 od stru\u010dnog \u017eirija izabranih kandidata iz celog sveta, plasirala na veliko peva\u010dko takmi\u010denje Seoul international Music Competition. Sofija Cingula u\u010destvuje i u radu mnogih hrvatskih i me\u0111unarodnih umetni\u010dkih i pedago\u0161kih radionica, seminara i simpozijuma.  Autorka je nekolicine radova, predavanja i prezentacija koje vokalnoj tehnici i pedagogiji pristupaju s nau\u010dnog aspekta i najnovijih nau\u010dnih istra\u017eivanja. Stru\u010dna je saradnica za vokalnu pedagogiju raznih vokalnih ansambala.<\/p>\n<p class=\"algl\" style=\"font-size:80%\">MINJA KOLAK je studirala klavir na MA Zagreb u klasi Stjepana Radi\u0107a. Nakon diplomiranja, dve godine studira francuski i talijanski na Odseku za romanistiku na Filozofskom fakultetu. Kao stipendista francuske vlade boravi dve godine na usavr\u0161avanju u Parizu gde radi s Pierrom Sancanom, profesorom na Conservatoire National Sup\u00e9rieur. Od 1980. radi kao nastavnik klavira na Glazbenom u\u010dili\u0161tu Elly Ba\u0161i\u0107 u Zagrebu. Od 2005. je \u0161ef klavirskog odseka. Odgajila je mnoge nara\u0161taje mladih pijanista u vertikali od po\u010detni\u010dke nastave do zavr\u0161nog ispita. Najbolji su redovno nastupali na javnim koncertima U\u010dili\u0161ta, a mnogi su se predstavili i samostalno koncertnoj publici u Hrvatskoj i inostranstvu. U\u010denici Minje Kolak u\u010destvovali su na regionalnim, dr\u017eavnim i me\u0111unarodnim takmi\u010denjima i osvojili brojne visoke nagrade. Aktivni su i na seminarima gde rade s profesorima iz Hrvatske i inostranstva. Mnogi su nastavili muzi\u010dko obrazovanje na MA Zagreb, neki u inostranstvu (Rubin Academy, Jerusalem; Academia Santa Cecilia, Rim). U tri navrata je bila dobitnica priznanja Ministarstva za prosvetu i sport za izuzetne rezultate u radu s u\u010denicima. Godine 2009. Ministarstvo prosvete i sporta proizvelo je Minju Kolak u zvanje profesora mentora, a 2014. u zvanje profesora savetnika. Od studentskih dana aktivno u\u010destvuje u radu klavirskih seminara u Hrvatskoj i inostranstvu, a kao pedagog i u stru\u010dnim ve\u0107ima i na festivalima i smotrama. Kao rezultat iskustva tokom neposrednog rada s u\u010denicima, studentima i pripravnicima koautor je prve hrvatske klavirske po\u010detnice Veselo putovanje, za prvi razred osnovne muzi\u010dke \u0161kole koju je izdao Profil international u maju 2012. <\/p>\n<\/p><\/div>\n<p class=\"crtaacc\">&nbsp;<\/p>\n<\/p><\/div>\n<h3><i class=\"fa fa-circle-o\"><\/i> Orkestri<\/h3>\n<div>\n<p class=\"crtaacc\">&nbsp;<\/p>\n<div class=\"gk-numblock\" data-style=\"style2\"><span>1-2<\/span><\/p>\n<div style=\"text-transform:uppercase;font-style:italic;\">Nikolaj \u017dli\u010dar (Slovenija) <br \/>\n      Miro Saje (Slovenija) <br \/>\n      Ognjen Bomo\u0161tar (BiH) <\/div>\n<p class=\"algl\" style=\"font-size:80%\">NIKOLAJ \u017dLI\u010cAR je prvo muzi\u010dko obrazovanje stekao u Dubrovniku, a studije muzike zavr\u0161io (dirigovanje i klavir) na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Kao simfonijski i operski dirigent nastupao je u svim muzi\u010dkim centrima biv\u0161e Jugoslavije i u mnogim zemljama Evrope i Ju\u017enoj Koreji. Bio je dirigent Splitske opere, Dr\u017eavne opere u Ankari (Turska) i od 1978-1992 \u0161ef dirigent Beogradske opere. Sara\u0111ivao je sa mnogim renomiranim orkestrima i operskim ku\u0107ama: Slovenska filharmonija, Beogradska filharmonija, Simfoni\u010dari RT Zagreb, Bruckner orkester Linz, Lenjingradska filharmonija, Orkestar Be\u010dke radiotelevizije, Sofijska opera, Pra\u0161ka opera. Snimio je \u0161est samostalnih CD-a i za svoje interpretacije dobio vi\u0161e nagrada i priznanja stru\u010dne kritike. \u017divi u Velenju (Slovenija) gde predaje klavir u muzi\u010dkoj \u0161koli. Predaje dirigovanje na Muzi\u010dkoj akademiji Anton Bruckner u Linzu (Austrija). \u010cesto nastupa i kao klavirski saradnik renomiranih operskih solista. \u010clan je mnogih doma\u0107ih i inostranih \u017eirija za ocenjivanje na raznim tekmi\u010denjima muzi\u010dkih umetnika. Bio je i \u010dlan \u017eirija na Republi\u010dkom takmi\u010denju Muzi\u010dkih i baletskih \u0161kola Srbije u disciplini orkestri. <\/p>\n<p class=\"algl\" style=\"font-size:80%\">MIRO SAJE (Novo Mesto, 1965) diplomirao je trubu na Akademiji za glazbo u Ljubljani 1990. u klasi prof. Antona Gr\u010darja. Sa 13 godina uklju\u010dio se u Duva\u010dki orkestar Novoles Stra\u017ea koji se kasnije preimenovao u Duva\u010dki orkestar Krka, a kojim diriguje od 1990-2007. Diplomirao je 1999. u klasi Jana Cobra na Brabants Konzervatorijumu u Tilburgu, u Holandiji. Godine 1995, 1997. i 1999. biva progla\u0161en za najboljeg dirigenta na me\u0111unarodnom takmi\u010denju duva\u010dkih orkestara u Rivi del Gardi. Godine 2006. na Me\u0111unarodnom takmi\u010denju dirigenata u Be\u010du osvaja tre\u0107e mesto. Uspe\u0161no podu\u010dava limene duva\u010dke instrumente u Glazbenoj \u0161oli u Novom Mestu. Dirigent je novoosnovanog Slovenskog omladinskog duva\u010dkog orkestra. Od 2001. je gostuju\u0107i dirigent Orkestra slovena\u010dke policije, a povremeno sara\u0111uje i sa Slovena\u010dkim orkestrom klarineta. Godine 2004. je za belgijsku izdava\u010dku ku\u0107u Beriato Rundfunk Blasorchester Leipzig snimio svoj prvi CD. Duva\u010dki orkestar Krka je pod njegovim vo\u0111stvom postao me\u0111unarodno cenjeni orkestar. Na Svetskom prvenstvu orkestara u Kerkradeu u Holandiji 2005. osvojio je zlatno priznanje s pohvalom, a 2006. je na dr\u017eavnom takmi\u010denju u koncertnoj kategoriji osvojio prvo mesto. Od 2008. dirigent je duva\u010dkog orkestra op\u0161tine \u0160entjernej, koji je u vrlo kratko vreme, kroz niz kvalitetnih projekata i koncerata doveo do nivoa jednog od najboljih slovena\u010dkih duva\u010dkih orkestara. <\/p>\n<p class=\"algl\" style=\"font-size:80%\">OGNJEN BOMO\u0160TAR ro\u0111en je u Banja Luci. Studirao je klavir i dirigovanje na Muzi\u010dkoj akademiji u Sarajevu. Dugogodi\u0161nji je dirigent u Sarajevskoj Operi. Dirigovao veliki broj opera, opereta, mjuzikla. Komponovao je muziku za pozori\u0161ne predstave, radio i televiziju. Bavi se aran\u017eiranjem muzi\u010dkih kompozija. Predavao na Akademiji za scensku umjetnost u Sarajevu. Danas radi kao redovni profesor na Muzi\u010dkoj akademiji u Sarajevu, isto\u010dnom Sarajevu i Bana Luci. Predaje dirigovanje, partiture, korepeticiju muzi\u010dkog dela, orkestar i operski studio. Gostovao je u \u0160vedskoj, italiji, Nema\u010dkoj, Gr\u010dkoj, Welsu i Izraelu. <\/p>\n<\/p><\/div>\n<\/p><\/div>\n<\/div>\n<p><!--glavno div--><\/p>\n<p class=\"crtaacc\">&nbsp;<\/p>\n<p> <a href=\"https:\/\/zmbss.org\/download\/pravilnik_rtziri.pdf\" target=\"_blank\" class=\"btn\">Regulations<\/a><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p><!--\n\n<p><small>Sastav \u017eirija je ustanovljen odlukom Predsedni\u0161tva Zajednice od 11. 02. 2015.<\/small><\/p>\n\n--><br \/>\n<script src=\"\/\/code.jquery.com\/ui\/1.11.2\/jquery-ui.js\"><\/script><br \/>\n<script>\n jQuery(function() {\njQuery(\"#acc2\").accordion({\ncollapsible: true,\n active: false,\nheader: \"h3\",<\/p>\n<p>heightStyle: \"content\"\n});\n jQuery(\"#acc2 h3\").click(function(event){\n      jQuery(\"html, body\").animate({ scrollTop: jQuery(\"#acc2\").offset().top -200}, 400);<\/p>\n<p>     });    <\/p>\n<p>});\n<\/script><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Sastav \u017eirija Rapubli\u010dkog takmi\u010denja 2015 ustanovljen je odlukom Predsedni\u0161tva Zajednice od 11. 02. 2015<\/p>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"site-sidebar-layout":"default","site-content-layout":"","ast-site-content-layout":"default","site-content-style":"default","site-sidebar-style":"default","ast-global-header-display":"","ast-banner-title-visibility":"","ast-main-header-display":"","ast-hfb-above-header-display":"","ast-hfb-below-header-display":"","ast-hfb-mobile-header-display":"","site-post-title":"","ast-breadcrumbs-content":"","ast-featured-img":"","footer-sml-layout":"","ast-disable-related-posts":"","theme-transparent-header-meta":"","adv-header-id-meta":"","stick-header-meta":"","header-above-stick-meta":"","header-main-stick-meta":"","header-below-stick-meta":"","astra-migrate-meta-layouts":"default","ast-page-background-enabled":"default","ast-page-background-meta":{"desktop":{"background-color":"var(--ast-global-color-4)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"tablet":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"mobile":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""}},"ast-content-background-meta":{"desktop":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"tablet":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"mobile":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""}},"footnotes":""},"categories":[29,15],"tags":[],"class_list":["post-3774","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-arhiva","category-vesti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zmbss.org\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3774","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zmbss.org\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zmbss.org\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zmbss.org\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zmbss.org\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3774"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/zmbss.org\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3774\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":8822,"href":"https:\/\/zmbss.org\/en\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3774\/revisions\/8822"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zmbss.org\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3774"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zmbss.org\/en\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3774"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zmbss.org\/en\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3774"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}